U novije vreme sve je više novotarija po pitanju načina ishrane. I dok je ranije meso bilo obavezno na stolu, kao i hleb od domaćeg belog brašna, recimo, danas su to namirnice koje mnogi izbegavaju.

Vremenom su se javili i novi pojmovi, a među njima i vegani, odnosno veganstvo.

 Jednostavno govoreći, veganstvo kao etički i filozofski pristup životu koji isključuje korišćenje životinjskih proizvoda. Takav način života, zapravo ima dugu istoriju, ali ga nije izmislio pojedinac. Koncept veganske ishrane i načina života se razvio tokom vremena kroz aktivizam, filozofiju i kulturne promene.

Sam termin vegan prvi put je skovao Donald Votson, britanski aktivista za prava životinja i osnivač Britanskog veganskog društva (The Vegan Society) 1944. godine. U suštini, on je osmislio termin kombinujući prve i poslednje slovo reči vegetarijanac, na engleskom vegetarian, kako bi predstavio ljude koji ne konzumiraju mlečne proizvode i jaja.

Međutim, istina je da je veganstvo zapravo postojalo mnogo pre toga. Filozofi, aktivisti za prava životinja i različite religijske grupe širom sveta već vekovima promovišu etičke argumente protiv iskorišćavanja životinja i konzumacije životinjskih proizvoda.

Primera radi, grčki filozof Pitagora tokom 6. veka pre nove ere, verovao je u vegetarijanstvo i učio o nepovredivosti svih živih bića. U različitim kulturama i religijama, kao što su hinduizam, budizam i džainizam, postoji dugotrajna tradicija vegetarijanstva i poštovanja života svih bića.

Iz tog razloga se i navodi da je veganstvo plod dugotrajnog razvoja i različitih uticaja, a Donald Votson je dao terminološki pečat tom konceptu kroz osnivanje Veganskog društva i popularizaciju termina vegan.

Šta (ne)jedu vegani?

Najjednostavnije bi bilo reći da su vegani ljudi koji isključuju upotrebu i konzumaciju svih proizvoda životinjskog porekla. Pored toga što ne jedu meso, vegani ne jedu ni ribu, mlečne proizvode, jaja, med i druge namirnice koje potiču od životinja.

Uz sve to, istinski vegani izbegavaju nošenje odeće životinjskog porekla, kao što su koža, krzno i svila, i ne koriste proizvode koji su testirani na životinjama.

Osobe koje se odluče za ovakav način ishrane, obično konzumriaju voće i povrće, zatim žitarice, semenke i mahunarke, te biljna ulja i masti, kao i biljne mlečne proizvode, poput sojinog, bademovog i pirinčanog mleka, na primer.

Zašto ljudi postaju vegani?

Motivacije za veganstvo mogu biti različite. Neki vegani iz etičkih razloga odbijaju eksploataciju životinja i smatraju da je ispravno ne koristiti ih za ishranu ili druge svrhe.

Drugi se okreću veganskoj ishrani iz zdravstvenih razloga, verujući da biljna ishrana može biti korisna za očuvanje zdravlja i prevenciju određenih bolesti.

Takođe, postoji i ekološka dimenzija veganstva, gde ljudi izbegavaju proizvode životinjskog porekla zbog negativnog uticaja industrije stočarstva na životnu sredinu.

Veganski način života podrazumeva traženje alternativnih biljnih izvora za ishranu, kao i korišćenje cruelty-free proizvoda i odeće napravljene od biljnih ili sintetičkih materijala. Ljudi koji se deklarišu kao vegani često istražuju različite recepte, prave svoje veganske obroke kod kuće ili koriste veganske opcije u restoranima i prodavnicama hrane.

Neophodno je naglasiti da veganstvo predstavlja individualni izbor i da se motivacije i prakse mogu razlikovati među veganima.