Savremeno doba nosi sa sobom mogućnost da gotovo svako izrazi svoje mišljenje, pa i o temama sa kojima nije dovoljno upoznat. Doprinos Vuka Stefanovića Karadžića je nemerljiv, ali i dalje postoje ljudi, stručni ili ne, koji daju sebi za pravo da njegov rad osporavaju i svrstavaju ga u neke grupacije.
Ono što naročito privlači pažnju i što jeste bilo predmet sporenja kada je u pitanju Vuk Stefanović Karadžić jesu dva prezimena. Jovan Hadžić je još 1843. godine javno napao Vuka Stefanovića Karadžića, pa je pomenuo i njegova prezimena. Ne treba zaboraviti činjenicu da je upravo Hadžić istorijski ostao upamćen kao najljući protivnik Vukove reforme. Časopis Serpski ulak je tada prvi put izašao i u njemu je, kako navodi „Portalanalitika.me“ bio objavljen Hadžićev tekst, na koji je kasnije Vuk dao odgovor i objasnio zašto Vuk Karadžić ima dva prezimena.
Otac Vuka Karadžića
Zapravo je Vuk Karadžič optuživan da nije koristio pravo prezime, te da Karadžić uopšte i nije njegovo prezime, već Bandulić. Njegov deda je bio Joksim Bandula, pa shodno tadašnjem običaju, svi bi trebalo da se prezivaju Bandulići.
Sa druge strane, otac Vuka Karadžića je bio Stefan ili Stevan, pa je predmet polemike bilo i to zašto Vuk jednostavno nije uzeo prezime Stevanović po ocu, nego Stefanović? Oni zluradi su to poistovećivali sa činejnicom da je Stefan bilo ime koje su koristili Nemanjići.
Zašto Vuk Stefanović Karadžić ima dva prezimena?
U svoju odbranu na optužbe Jovana Hadžića, Vuk je naveo da mu je poznato da njegovo prezime jeste bilo Karadžić, kao što mu je poznato i da mu je deda nosio nadimak Bandula. Tom prilikom je objasnio i da su u Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji bili zastupljeni nadimci, koji su često korišćeni za nastanak prezimena u to doba.
Pored ostalog, Vuk Stefanović Karadžić je u svoju odbranu na optužbe, a prema pomenutom sajtu, koji je objavio faksimil teksta objavljenog 1844. godine, čiji je naslov glasio Odgovor na laži i opadanja u Srpskom ulaku, naveo sledeće:
Da sam ja ostao u Tršiću, ja bih se svagda potpisivao Stefanović, a moj sin Vuković, kao što je u Srbiji bio običaj doskora; no budući da u ovome carstvu ne samo nije običaj da se djeca pišu po ocu, nego sam čuo da je našijem ljudma po Srijemu to i zabranjivano, zato sam (najviše djece radi) uzeo svoje staro prezime. Da nijesam još iz djetinjstva znao od svojijeh starijeh da je od starine moje prezime Karadžić, ja bih se bio počeo potpisivati i Bandula ili Bandulić; no onda bih se odvojio i odrodio ne samo od predaka moga djeda, nego i od potomaka njegove braće i bratučeda.
