Autor čuvenog dela Petrijin venac, koje je i ekranizovano i koje je mnogima poznato, Dragoslav Mihailović je napisao i roman Kad su cvetale tikve. Bio je to prvi roman ovog maestralnog pisca.
Koliko god današnja deca da nemaju odnos prema čitanju, nema sumnje da je lektira Kad su cvetale tikve, Dragoslava Mihailovićia delo koje mogu i treba da pročitaju. Pored toga što je stil pisanja vrlo prijemčiv i za današnju decu, takođe je u pitanju delo koje nije uopšte obimno. Čita se brzo i lako, a emocije koje svaki red izaziva se jednostavno ne mogu prepričati. Uz to, pisac koristi vrlo interesantan jezik, koji će čitaocu osvetliti taj period istorije Beograda, tačnije naselja na periferiji i način života i izražavanja tadašnjih beogradskih mangupa.
Pisac obrađuje priču iz nekadašnjeg Beograda, koja govori o surovosti života. Ljuba je dečko sa beogradskog Dušanovca. Mangup, za ono vreme kada su mangupi bili čestiti i pravični, iako se ne može reći da nisu bili baš nestašni.
Ljuba Šampion ili Ljuba Vrapče, kako su ga zvali, nakon što uđe u svet boksa, suočava se i sa surovošću sudbine, jer jedan od momaka iz kraja po imenu Stole, čiji je nadimak bio Apaš, odlučuje da siluje Ljubinu sestru Dušicu. Od sramote i stida Dušica odlučuje da oduzme sebi život, a Ljuba zatim uzima pravdu u svoje ruke i ubija Stoleta.
Iz daleke Švedske, gde je Ljuba morao da pobegne posle ubistva, on se seća dušanovačkih godina i žali za minulim životom, iako priznaje da je u Švedskoj pronašao stabilnost u finansijskom smislu.
Kad su cvetale tikve predstava
Lektira Kad su cvetale tikve bila je deo repertoara Narodnog pozorišta u Beogradu i to tek 1984. godine, odnosno četiri godine nakon Titove smrti. Posebno je zanimljivo pomenuti da je doživotni predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito lično uticao na to da predstava Kad su cvetale tikve bude zabranjena. Upravo to je tvrdio lično Dragoslav Mihailović za života.
Danas je deo repertora Beogradskog dramskog pozorišta. Glavna uloga Ljube Vrapčeta u mladosti poverena je Milošu Bikoviću, dok je Nenad Gvozdenović oživeo Ljubu iz kasnijeg eprioda života. U toj postavci Ivan Zarić igra Stoeta Aparaša, nasilnika koji je silovao Ljubinu sestru i koga je Ljuba potom lišio života.
Iako bi donekle bilo očekivano da postoji i film Kad su cvetale tikve, Dragoslav Mihailović to zapravo nije želeo. Kako je objašnjavao za života, po njegovom mišljenju bi filmsko ostavrenje uništilo lepotu pisane reči, sa čime ne možemo da se ne saglasimo.
Lektira Kad su cvetale tikve
Književni rod: epika
Književna vrsta: roman
Mesto radnje: primarno Dušanovac u Beogradu, ali i grad Estersund u Švedskoj
Vreme radnje: period Drugog svetskog rata i koju deceniju docnije
Tema dela: život Ljube, boksera da Dušanovca, poznatog po nadimcima Ljuba Vrapče i Ljuba Šampion
Analiza dela Kad su cvetale tikve
Jednostavnim jezikom, koji je zanimljiv i današnjim čitaocima, Dragoslav Mihailović prikazuje ne samo surovost odrastanja u Beogradu tokom Drugog svetskog rata, nego i surovost emigriranja iz otadžbine.
Roman Kad su cvetale tikve pisan je u prvom licu, što praktično znači da čitalac sve događaje može da sagleda smo iz perspektive glavnog junaka, Ljube Vrapčeta, boksera sa Dušanovca, koji je pred surovošću životnih okolonosti morao da pobegne iz sopstvene zemlje. I to ni manje ni više nego u daleku Švedsku. Iako je finansijski bio zadovoljan životom u emigraciji, ostala je žal za njegovim Dušanovcem.
Kao i svaki čestit brat, Ljuba je odlučio da osveti sestru, koju je Stole Apaš silovao. Ljuba je bio mangup, kada se znalo šta to tačno znači. Međutim, za Stoleta se to ne može reći, jer je Stole zapravo bio nasilnik. I Ljuba Šampion, kako su ga još zvali, odlučuje da posle sestrinog samoubistva jednostavno kazni tog nasilnika i oduzme mu život.
Da li se Ljuba u dalekoj Švedskoj kaje ili ne, pitanje je na koje će odgovor za svakog čitaoca biti drugačiji, jer zavisi od ličnog doživljaja dela. Ipak, ne može se osporiti da je tuga prisutna u Ljubinim sećanjima na rodni kraj, iako ne zaboravlja da pomene i da je sa porodicom, koju je u emigraciji zasnovao, uspeo da se finansijski stabilizuje.
Lik Ljube Vrapčeta naročito je slojevit, jer čitalac zahvaljujući njegovoj iskrenosti ima mogućnost da razume kako izgleda kada se čovek bori sam sa sobom i kada shvata da je on “suvišan čovek”
Kad su cvetale tikve prepričano
Ukupno je šest segmenata u delu Kad su cvetale tikve, odnosno delova koji su uključeni u pripovedanje. Najpre u uvodnom delu Dragoslav Mihailović opisuje život glavnog junaka, boksera Ljube sa beogradskog Dušanovca u dalekoj Švedskoj. Ono što treba imati na umu jeste da su svi događaji u romanu prikazani isključivo iz perspektive glavnog junaka.
Zatim sledi segment u kome pisac upućuje čitaoca u to kako, kada i zbog čega je Ljuba ušao u svet boksa, što je zaplet dela. Kulminacija je oličena u periodu kada Ljuba postaje vojnik, da bi obrt usledio nakon tragičnog događaja, odnosno samoubistva njegove sestre po imenu Dušica i to nakon što je surovo silovana.
Rasplet u lektiri Kad su cvetale tikve odnosi se na deo u kome Ljuba ubija osobu koja je silovala njegovu sestru i na kraju, epilog u kome Dragoslav Mihailović maestralno prikazuje težinu Ljubinog života u dalekoj Švedskoj. Ne težinu u finansijskom, nego težinu u emotivnom smislu, jer je daleko od svoje otadžbine, od svog Dunašnovca na kome je odrastao.
Sve navedeno sasvim je dovoljno da bi se razumela maestralnost pisca, a samim tim što je Kad su cvetale tikve knjiga koja je izuzetno sažeto napisana, to bi neizostavno trebalo svaki školarac da je pročita. Jednostavno, koliko god se potrudili da navedemo detaljno prepričano Kad su cvetale tikve, jedino kako ćete razumeti suštinu ovog dela jeste ako izdvojite samo koji sat i pročitate ga. Jedino tako ćete moći na pravi način da doživite ovo Mihailovićevo delo i razumete zašto je u pitanju knjiga koja ostavlja dubok trag na čitaoca.