1. Republike Turska ima izlaz na četiri mora: Crno, Sredozemno, Egejsko i Mramorno.
2. Iako je Ankara glavni grad Turske, Istanbul je najveći grad u zemlji.
3. Najveća nacionalna manjina u Turskoj su Kurdi. Prema procenama, oko dvadeset posto stanovništva celokupne Turske su Kurdi.
4. Seldžuci je termin koji se koristi za sunitske muslimane, koji su pripadali dinastiji Turaka Oguza. Smatra se da su Oguzi, koji mahom danas naseljavaju područje istočne Evrope i zapadnog dela azijskog kontinenta, zapravo potekli od turkijskih naroda. Osim u Turskoj, potomci Oguzi Turaka žive i u severnom delu ostrva Kipar. Takođe, njihovim potomcima se, pored ostalih smatraju i Turci koji su živeli ili žive na teritoriji nekadašnjih jugoslovenskih republika, kao i na grčkoj i bugarskoj teritoriji, te gaguški Turci u današnjoj Moldaviji, zatim Azeri u Iranu i Azerbejdžanu i Turkmeni, koji danas naseljavaju Turkmenistan.
5. U periodu od 1299. do 1922. godine su na vlasti bili članovi Osmanske dinastije, čiji je osnivač bio Osman I ili Osman Gazi. Razlog zbog koga se često Osmansko carstvo pominje i kao Otomansko, jeste što se ime Osmana Prvog ponegde prevodilo i kao Otoman.
6. U periodu od 1919. do 1923. godine je vođen Turski rat za nezavisnost, što je dovelo do formiranja savremene Republike Turske.
7. Osnivačem moderne Turske smatra se Mustafa Kemal Ataturk.
8. Ukupno je 7 regiona na teritoriji zemlje. Uz Centralnu Anadoliju i Egejsku, te Crnomorsku, tu su i Mediteran i Mramorna regija, kao i Jugoistočna i Istočna Anadolija.
9. Sa teritorijom ukupno 8 zemalja se graniči Turska.
10. Grad Troja ili Ilij, koji nam je poznat iz grčkih mitova, kao mesto na kome se odigrao Trojanski rat, zapravo se nalazio na području današnje Republike Turske.
11. U vreme kada je Mustafa Kemal paša ili Mustafa Kemal Ataturk bio na čelu države, Turska doživljava prosperitet. Mnoge značajne reforme su u to vreme uvedene. Između ostalog, počev od 1926. godine se na teritoriji Turske počinje koristiti gregorijanski, umesto dotadašnjeg islamskog kalendara.
12. Zahvaljujući Ataturkovim reformama, žene u Turskoj dobijaju pravo glasa na političkim izborima 1930. godine. Nakon četiri godine dobijaju i pravo da uzmu učešće na izborima.
13. Građani Turske su upravo u vreme Ataturkove vladavine počeli da dobijaju i prezimena, budući da je to takođe bio deo reformi.
14. Nadimak Mustafa Kemala, inače rođenog u Solunu, u današnjoj Grčkoj, znači otac Turaka. I baš zato, Ataturk je okarakterisano kao prezime, koje je samo Mustafa Kemal paša imao pravo da nosi.
15. U glavnom gradu Turske nalazi se Ataturkov mauzolej.
16. Ukupno je 19 lokaliteta na teritoriji Republike Turske koji su deo Liste UNESCO svetske baštine.
17. Nakon Istanbula, po broju turističkih poseta nalazi se Antalija.
18. Dan republike obeležava se svake godine 29. oktobra, u spomen na 29. oktobar 1923. godine kada je, posle raspada Osmanskog carstva, proglašena Republika Turska.
19. Nedaleko od grada Denizli nalaze se Pamukale. Na lokalitetu postoje prirodni bazeni u vidu terasa, koji su ispunjeni mineralnom, toplom vodom. Pamukale su jedan od UNESCO lokaliteta u Turskoj.
20. Pored toga što razdvaja evropski i azijski kontinent, Bosforski moreuz razdvaja i Istanbul na azijski i evropski deo. I zato se za Istanbul i kaže da je „grad na dva kontinenta“.
21. Najveći prirodni priraštaj u celoj zemlji beleži grad i poznato letovalište na obalama Sredozemnog mora, Antalija.
22. Najviši vrh planine Taurus, poznate i kao Tavor, koja je i izvorište reka Tigra i Eufrat je Demirkakiz i nalazi se na 3.756 metara nadmorske visine. Brojni su vrhovi Taurusa koji su viši od čak tri hiljade metara.
23. U omanjem gradu Sogutu, koji pripada teritoriji današnjeg vilajeta Biledžik. 1299. godine je i zvanično osnovano Osmansko carstvo.
24. Mesto na kome se seku 38-mi stepeni i to severne paralele i istočnog meridijana, Malatija je centar istoimenog turskog vilajeta, inače poznatog i po uzgoju kajsija.
25. Istanbul ili drevni Konstantinopolj poznat je i kao „Grad nad gradovima“.
26. Mada danas nije glavni grad, Istanbul je tri puta bio prestonica i to u vreme postojanja Rimskog, pa Vizantijskog i na kraju Osmanskog carstva.
27. Duplo, pa i više ljudi u poređenju sa ukupnim brojem stanovnika Srbije živi danas u Istanbulu.
28. Oko 20 hiljada pločica plave boje se nalaze u unutrašnjosti kupole Sultan Ahmedove džamije u Istanbulu. Iz tog razloga je ova islamska bogomolja poznata i kao Plava džamija.
29. Sve dok nije izgrađena katedrala u španskom gradu Sevilja, tada hrišćanska crkva, a danas džamija, Aja Sofija u Istanbulu smatrana je najvećom crkovom koja je od postanka sveta izgrađena.
30. Osim grada Prizrena, na Kosovu i Metohiji, grad Aleksandrupolis u današnjoj Grčkoj jedan je od partnerskih gradova nekadašnjeg Adrijanopolja, danas grada Jedrene u Turskoj.
31. Smatra se da je kralj Filip V Makedonski prvi naselio područje današnjeg grada Bursa u Turskoj. Budući da podaci pokazuju da je kralju Vitinije po imenu Prus Prvi, kralj Filip poklonio taj grad 202. godine pre Hrista, otuda i potiče njegov naziv. Zapravo je prvobitno nazvan Prusa, da bi prestonica Osmanskog carstva Bursa postala 1326. godine.
32. Osim grobnice sultana Muarata II, u Bursi su sahranjene i Mara, ćerka srpskog despota Đurđa Brankovića i Muratova supruga, kao i Marica, odnosno Marga Šišmanova, koja je bila supruga turskog sultana Murata Prvog i sestra Ivana Šišmana, bugarskog cara. Nažalost, na njihovim grobnicama, po sultanovoj narebni, ne postoje natpisi. Podsećanja radi, Mehmed Drugi Osvajač, turski sultan koji je ostavio značajanog traga u istoriji, bio je upravo sin pomenutog sultana i Mare Branković.
33. Kao jedan od gradova u celom svetu, koji su bez prestanka bili naseljeni izdvaja se Gazijantep u današnjoj Turskoj.
34. U jugoistočnom delu zemlje nalazi se grad Šanliurfa ili kraće Urfa. U vreme helenske vladavine grad je nosio naziv Edesa. Ono po čemu je Urfa danas prepoznatljiva jeste religija. Naime, prema mišljenju pojedinih istraživača, muslimani koji žive u ovom gradu spadaju u red najreligioznijih, s tim da se to donekle može povezati i sa fundamentalizmom. Osim Jermena, koji veruju da je njihovo pismo nastalo upravo u Urfi, i Jevreji povezuju taj, danas turski grad sa Abrahamom, za koga se veruje da je baš u tom gradu i rođen.
35. Današnji grad Izmir, a nekada Smirna kada su je naseljavali pretežno Grci, važila je za „najlepši grad na svetu“ i bila je poznata i kao „Pariz Istoka“.
36. Beogradska šuma nalazi se u Istanbulu. Nakon što je turski sultan Sulejman Drugi uspeo da zauzme Beograd, 10. septembra 1521. godine on zarobljava preostale srpske ratnike i kreću put Stambola na Bosforu. Ostalo je zabeleženo da su osim ikone, poznate kao Bogorodica Beogradska, srpski ratnici sa sobom u zarobljeništvo poneli i mošti dve Svetiteljke, carice Teofane i Svete velikomučenice Paraskeve, Svete Petke. Sve do pojave kuge pred kraj 19. veka, Srbi su živeli u tom delu današnjeg Istanbula.
37. Iako su danas znak raspoznavanja Holandije, istina je da su se tulipani, odnosno lale pre toga uzgajani na području Osmanskog carstva.
38. Na području drevne Likije, u Anadoliji, u gradu Mira je u svoje vreme arhiepiskop bio i Nikola Miriklijski, odnosno Nikola Čudotvorac, potonji Sveti Nikola, koji je na području Male Azije i rođen.
39. Mada nisu do današnji dana očuvani, dva lokaliteta koja su bila među 7 čuda Starog sveta, nalaze se na teritoriji današnje Turske. U pitanju su hram boginje Artemide u Efesu i Mauzolej u Halikarnasu, odnosno današnjem gradu Bodrumu.
40. U istoriji ranog hrišćanstva značajnu ulogu imala je oblast Kapadokije, koja se danas nalazi na turskoj teritoriji. O tome svedoči i podatak da se više od čak tri hiljade crkava nalazilo na području Kapadokije. Inače, u pitanju je deo Turske koji je poznat po takozvanim vilinskim dimnnjacima.
41. Nekada u Maloj Aziji, što je danas turska teritorija, nalazio se i Gordijum, antički grad koji je zaslužan za nastanak pojma Gordijev čvor, koji je uspeo da razmrsi, da ne kažemo preseče mačem, Aleksandar Veliki. Upravo je Gordijev čvor pojam kojim se označava neki problem, koji je dovoljno veliki, da ga baš nije tako lako rešiti.
42. U severnom delu zemlje, nalazi se selo Kuškoj (tr. Kuşköy), u kome živi tek oko nekoliko stotina stanovnika. Ono po čemu je ovo planinsko selo specifino jeste takozvani jezik ptica ili jezik zviždanja. Jedinstveni način sporazumevanja među malobrojnim meštanima je doveo do toga da i selo bude nazivano „Selo ptica“ ili jednostavno „Ptičje“.
43. Turske serije postale su globalni fenomen. Najduža turska serija je „Kaynanalar“. Emitovana je čak tri decenije i za 30 godina, u periodu od 1974. do 2004. godine, sa pauzama od čak po nekoliko godina, prikazano je, ni manje ni više nego 950 epizoda.
44. Više od čak 80.000 džamija se, prema dostupnim podacima, nalazi širom Turske.
45. Skoro dve stotine različitih vrsta sireva nudi turska kuhinja. Od ukupno 193 vrste turskih sireva, oznaku o zaštićenom geografskom poreklu ima njih osam.
46. Kao jedan od najčudnijih muzeja ne samo u Turskoj, nego i u celom svetu, ističe se Muzej kose u Kapadokiji. Dokaz o tome koliko je čudan jeste i šesto mesto koje zauzima među najčudnijim svetskim muzejima, prema Knjizi Ginisovih rekorda.
47. Turski pisac Orhan Pamuk je i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Dela slavnog turskog, ali i svetskog pisca bave se primarnom istraživanjem složenosti nacionalnog identiteta, vešto kombinujući tradicionalne teme sa modernim.
48. Prinčevska ostrva nadomak Istanbula danas su turistička atrakcija. Na njima nije dozvoljena vožnja automobila, ali ni drugih vozila. U vreme kada je današnji Istanbul bio pod vizantijskom vlašću, pripadnici aristokratskog staleža su bili proganjani na ova ostrva. Razlog za progon je obično bio neki čin koji je sramotio porodicu. U to doba su na Prinčevskim ostrvima postojale brojne svetinje, pa su ostrva bila tretirana kao mesta za progon onih koji su pogrešili.
49. Nije samo srpsko, već je rakija (tr. Rakı) je i tursko nacionalno piće. Ipak, u Turskoj se rakija obično konzumira ili uz dodak leda ili rashlađene vode, a vrlo retko bez. Rakija se u Turskoj priprema od grožđa, uz dodatak biljke anis, pa po ukusu i mirisu može podsetiti i na grčko piće Uzo. Obično se do polovine čaše sipa rakija, pa se dodaju rashlađena voda i led, te se tako služi.
50. Pored toga što izlazi na dva mora, sa jedne Egejsko, a sa druge Sredozemno, letovalište Fetije poznato je po još nečem. Jedna od najlepših plaža u Turskoj – Oludeniz, nalazi se u blizini ovog letovališta.