Duhless: Knjiga koja nije za bezdušne

Podeli

Niste do sada pročitali knjigu Duhless ruskog autora Sergeja Minajeva?! Onda pravac biblioteka ili knjižara! Ova delo ruske savremene književnosti će vas u potpunosti očarati, posebno ako ste veliki kritičar današnjeg društva.

Canva Pro

Duhless knjiga – radnja romana

Iako je roman posvećen generacijama rođenim sedamdesetih godina dvadesetog veka u Rusiji, radnja Duhless romana je neverovatno slična životu u sadašnjoj Srbiji, ali i na čitavom Balkanu.

„Stupamo u novu ERU za Rusiju. Koračamo, onako mladi, lepi, puni nade i mogućnosti. Novi vladari ove zemlje. Stari idoli prethodnih generacija valjaju se po zemlji i raspadaju se pod našim nogama, a mi nove nismo uspeli da smislimo. Pljujemo stare ideale, ismevamo moralne norme i životne stavove naših roditelja, sekirom komadamo ikone, performans nam zamenjuje religiju, a porok moral.“

Glavni lik je Maks koji je komercijalni direktor u moskovskom predstavništvu francuske kompanije. On oštro kritikuje rusko društvo koje je zaboravilo na kulturu i tradiciju, ali i moralne vrednosti. Bezduhovnost je zahvatila čitavu naciju.

„Razmislite malo zašto svi moji podređeni ljudi, ovi, sve u svemu ne tako glupi mladi ljudi, teže da izgledaju gluplje nego što jesu, iako su stekli dobro rusko obrazovanje? Obrazovanje u njegovom klasičnom smislu. Ne usko profilisano, nego široko. Možda ne uvek duboko po suštini, ali ono koje diplomcu otvara široke horizonte za ulaganje napora. Obrazovanje koje sistematično razmišljanje stavlja iznad sistematične potrošnje. Kome je od njih stalo do toga?

Umesto da iskoriste osnovu koju imaju, svi počinju da liče na tupe i ograničene Amerikance. Isti glupi načini izražavanja rečima – reklamnim slogovima. Zašto pametni ljudi brižljivo, iz dana u dan, prave od sebe idiote?

Prikazuje nam život u savremenoj Moskvi koji je pun razvrata i nemorala, ali i život u Sankt Peterburgu kojem je od čitavog sjaja ostalo samo ime. Ako zamislite da je Moskva Beograd, a Sankt Peterburg Novi Sad, onda će vas ova knjiga još više dirnuti jer su sličnosti u ponašanju njihovih stanovnika velike.

„Reklo bi se da sam već hiljadu puta video čitav ovaj grad – Sodomu. Njegove devojke koje se prodaju, koje su spremne da se daju za pet minuta u toaletu ili za petnaest minuta kod tebe u stanu – u zavisnosti od toga koje marke je sat na tvojoj ruci.“

„Osnovna tema visokoduhovnih žitelja Pitera je usredsređenost na sopstvenu važnost i posebnost. Svi razgovori s Moskovljanima na kraju se svedu na dve teze: „svropski Piter vs. moskovska selendra“ i „Daj stotku do sutra“. Čini se kao da iznad ovog grada lebdi proklestvo „bivše prestonice“.“

Maksova prijateljstva nisu iskrena. Ljudi koju ga okružuju su tu samo zato što su iste sorte – isfolirani bezdušni idoti.

„Jedan u ruci drži načetu bocu šampanjca, drugi puši cigaru, treći grli dve devojke. Sve glasno razgovaramo preko mobilnog telefona, smejemo se glasno i na sve moguće načine pokazujemo usredsređenost isključivo na same sebe. Mada se čitav ovaj komad igra samo da bi na nas što pre obratili pažnju. Po mogućnosti svi odjednom.“

„Niko se ovde ne raduje drugome, prosto je neprihvatljivo pokazivati emocije. Ako biste bar na sekundu pustili osećanjima na volju, videli biste isključivo njuške iskrivljene od zavisti i dosade.“

Minajev kroz lik Maksa kritikuje i internet, a pre svega razne forume.

„Osnovna masa posetilaca resursa su nespobni skribomani, pesnici koji mučno rimuju stihove u stilu „noć – moć“ ili „nervira me buka – stići će te moja ruka“, službenici koji ubijaju radno vreme, narkomani, poludeli nacionalisti, dokoni ljudi poput mene i ostali polusvet.“

„Zaista, mreža je puna ljudi koji pate od nedostatka komunikacije/pažnje. Ljudi koji su spremni da sa tobom do tri ujutru raspravljaju o problemima „efekta staklene bašte“ ili da razmenjuju citate s psovkama iz Sokratovih dela.“

Opisi takozvanih klabera i devojaka starleta, koje autor naziva mumijama, je nešto što će vam i te kako privući pažnju, jer svako od nas zna bar jednu osobu navedene vrste.

„Uglavnom, takozvani džiberi, ili, što je istina, ljudi koji najviše pune kasu lokala. Ljudi koji sami nisu klaberi, ali jako žele da budu, da bi prepričavali svojim još džiberijskim poznanicima sve te neverovatne priče iz volšebnog noćnog života Moskve.“

„Mumije su najverovatnije već zaboravile da čitaju. Kako drugačije objasniti činjenicu da se mnogi moderni časopisi sastoje od samih fotografija sa prezentacijama, otvaranja i zatvaranja letnjih verandi i ostalih praznika? Neki prosto prestavljaju neprekidni foto-sešn o beskonačnom partiju. Mumije sede i razgledaju sličice. Kada na njima ugledaju sebe ili svoje poznanike, silno se uzbude, upiru prstom u fotografiju i ispuštaju zvuke „Vau! Super! Ekstra!“ i srodne.“

Interesanto je to, da glavni lik, iako je oštar i pravden kritičar svog vremena, kada upozna dobru devojku u koju se zaljubljuje, neće znati kako da se ponaša, jer je i njega uhvatio vrtlog novog vremena – BEZDUHOVNOSTI.

„Želim da joj kažem da mi još nikad nije bilo ovako dobro i da sam spreman da satima šetam oko Patrijaršijskih ili nekih drugih jezera, da hoću da je zovem svako jutro, ili još bolje, da se budim s njom. Grlo mi je suvo i umesto da iskažem sve svoje misli, samo joj kažem:

– Danas je prosto predivan dan…“

„Umesto da potrčim za njom, da je uhvatim za ruke, da joj ljubim prste, plačem joj na ramenu, uglavnom – da spasavam ovu odvratnu situaciju, sedim i nategnuto se osmehujem. Sebi delujem tako šmekerski u tom trenutku, samo mi nije jasno zašto. Čovek koji je propustio šansu da bude za uši izvučen iz ovog đubreta, sedi do guše u govnima, ispušta mehuriće i pokušava da uzme vazduh. Jeste li videli?“

Knjigu Duhless Sergeja Minajeva izdao je za naše tržište Plato.

Duhless film

Možda je neko od vas gledao ovaj film (pošto je pre nekoliko godina drugi deo filma Duhless bio prikazan i u našim bioskopima, jer je jedan od glavnih glumaca i naše gore list – Miloš Biković), ali moramo ipak znati da radnja filma nije u potpunosti ista kao u knjizi.

Film jednostavno ne može da dočara Maksovo filozofiranje, koje knjiga duboko urezuje u svakog čitaoca. Ukoliko želite da odgledate film, Duhless je moguće naći online sa prevodom na nekoj od domaćih sajtova za gledanje filmova.


Podeli

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *