Planetarno poznat italijanski specijalitet, pica je zapravo bila nužno zlo u vreme kada je nastao. Postojbinom čuvene pice smatra se Napulj, grčka kolonija poznata kao Neapolis, što u slobodnom prevodu znači Novi grad.

Zanimljivo je istaći da su pekari obično proveravali da li se peć dobro zagrejala tako što su razvlačili tanji komad testa i stavljali u peć. Kako im je bilo žao da to testo bace, oni su ga davali siromašnima. Zatim su ljudi stavljali ono što su imali preko tog hleba. Upravo to je ukratko odgovor na pitanje kako je nastala pica?

Međutim, ne treba zaboraviti ni dalju istoriju, koja se vezuje uz Darija Velikog, persijskog cara rođenog 550. godine pre Hrista. U vreme njegove vladavine, poznate ne samo po novim idejama u vezi sa uređenjem zemlje, već i po brojnim ratovima, vojnici su tokom dugih marševa morali da se snalaze za jelo. Zato su imali običaj da koriste svoje štitove, kao svojevrsnu peć. Naime, smatra se da su oni upravo na štitovima pekli pripremljeno testo, od čega je nastalo nešto što najviše podseća na hleb, preko koga su zatim stavljali ono što su imali prir ruci. Najčešće su to bile urme i sir.

Mediteran kao preteča pice

Iako se smatra da je poreklo pice iz Italije, tačnije da je nastala u Napulju, generalno na području celog Mediterana su ljudi jeli ispečeno testo pripremljeno u osnovi od brašna, vode i maslinovog ulja, na koje bi zatim ređali različite sastojke.

Budući da je bilo sasvim normalno da srednjevekovni gospodari ostatke hrane daju svojim slugama, to su se i sluge dovijale na različite načine, ne bi li od toga pripremili neko, koliko-toliko ukusno jelo. Zato su na hleb dodavali uglavnom neku vrstu sosa, pa kada se pominje pica, istorija može da se dovede u pitanje, iako se zvanično upravo italijanski grad Napulj smatra zaslužnim za njenu popularnost širom sveta.

Kako je nastala pica?

Bilo kako bilo, držimo se zvaničnih podataka. Čuvena pica nastala je u gradu Napulju, inače grčkoj koloniji, poznatoj po značajnom procentu siromašnih stanovnika u periodu 18. i 19. veka, kada se smatra i da je ovo jelo nastalo.

Dovitljivi trgovci su počeli da prodaju širom grada nešto što najviše liči na picu kakvu danas poznajemo. Jednostavno bi preko hleba dodali različite prelive, te beli luk, sir i paradajz najčešće, što je bio odličan izbor za siromašne stanovnike.

Malo je reći da je pica osvojila gladne Napolitance i da su u njenom ukusu mnogi uživali.

Istorija pice Margarita

Najjednostavnija pica koju danas možete pripremiti kod kuće ili naručiti u nekom restoranu poznata je kao pica Margarita. Istorija ovog jela posebno je zanimljiva.

Nakon ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. veka, tadašnji kralj Umberto je sa svojom suprugom kraljicom Margaritom obilazio zemlju, pa i Napulj. U želji da probaju neko drugačije jelo, naručuju picu iz picerije „Brandi“, najpoznatije u Napulju u to doba.

Kraljica bira picu nazvanu Mocarela, koja je osim pomenutog sira sadržala i bosiljak i paradajz. Budući da je kraljica bila oduševljena i ukusom pice i činjenicom da je sadržala sve boje italijanske zastave, od tada pica Mocarela menja naziv i postaje nadaleko čuvena pica Margarita.