Nije prvi put da se javljaju bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. Jedna od najnovijih infekcija tog tipa su i majmunske boginje. Zvanično su prvi put majmunske boginje identifikovane 1958. godine. Tada su se pojavile kod laboratorijskih majmuna, koji su bili deo istraživanja.
I mada naziv sugeriše da su povezane isključivo sa majmunima, istina je da su svojevrstan prirodni rezervoar virusa koji izaziva majmunske boginje zapravo glodari. U tom smislu se majmuni mogu smatrati slučajnim domaćinima, ali su ipak „zaslužni“ za naziv ovog zaraznog oboljenja.
Prvi slučaj majmunskih boginja koji je zabeležen kod ljudi datira iz 1970. godine.
Na području tadašnjeg Zaira, a danas Demokratske Republike Kongo su tada prvi put kod dečaka uzrasta od devet meseci otkrivene majmunske boginje. Sa vremena na vreme od tog trenutka ova zarazna bolest se javlja uglavnom na području Centralne i Zapadne Afrike, mada se vremenom proširila i na ostale delove sveta, pa se tako javljaju čak i majmunske boginje u Srbiji.
Zanimljivo je pomenuti da virus koji pripada istom rodu kao i virus koji izaziva velike boginje može da se smatra „krivcem“ za izbijanje majmunskih boginja. Ipak, treba imati na umu da infekcija ima blaži tok nego kada je u pitanju infekcija velikim boginjama, a i majmunske boginje su mnogo manje smrtonosne.
Šta su majmunske boginje?
Najjednostavnije bi bilo reći da su majmunske boginje virusna infekcija koja pogađa životinje i sa njih se prenosi na ljude. Virus koji pripada Orthopoxvirus, odnosno porodici Poxviridae smatra se razlogom za izbijanje majmunskih boginja. Potpuno isti virus se takođe smatra izazivačem i velikih boginja.
Mada su prvi put otkrivene kod majmuna, te njima i duguju naziv, smatra se da su primarni prenosioci virusa majmunskih boginja glodari, a najpre pacovi i zanimljivo, veverice.
Ukratko, simptomi majmunskih boginja uključuju sledeće:
- glavobolju
- bolove u mišićima
- povišenu telesnu temperaturu
- umor
- osip , koji je specifičan zato što kasnije prelazi u lezije koje su ispunjene tečnošću
U većini slučajeva između 6 i 13 dana traje inkubacioni period, odnosno period od trenutka zaraze do trenutka ispoljavanja. Međutim, u određenim slučajevima taj period može varirati od 5 do čak 21-og dana.
Dva su glavna soja virusa koji izaziva majmunske boginje i to su zapadnoafrički i centralnoafrički. Blaže simptome izaziva zapadnoafrički soj, dok veću smrtnost ima centralnoafrički soj ovog virusa.
Svetska zdravstvena organizacija, odnosno SZO majmunske boginje je 2022. godine prepoznala kao opasnost, kojom prilikom je proglašena vanredna situacija od međunarodnog značaja. Razlog za to je bio što je došlo do pojave ovog virusa u onim zemljama, u kojima taj virus nije imao endemski karakter.
Kako izgledaju majmunske boginje?
Da bi se bolje razumelo kako izgledaju majmunske boginje i po čemu se one razlikuju od velikih boginja i drugih vrsta boginja, potrebno je imati na umu da postoji nekoliko faza u simptomima majmunskih boginja. Vrlo često se događa da imaju sličnosti sa velikim boginjama.
Groznica, bolovi u mišićima i umor se smatraju nespecifičnim znacima koji ukazuju na eventualnu infekciju majmunskim boginjama. Ali, ono što se smatra uobičajenim simptomom u toj fazi jeste pojava osipa na koži, koji se javlja uglavnom nekoliko dana nakon javljanja groznice.
Najčešće se osip prvo javlja na licu, a zatim se proširuje i na druge delove tela i to najpre noge i ruke, odnosno dlanove i stopala.
Nekoliko je faza samog osipa, tako da se prvo javljaju takozvane makule ili ravne lezije, zatim papule ili uzdignute lezije, da bi na kraju došlo do pojave vezikula, koje su ispunjene tečnošću i koje se potom pretvaraju u pustule koje su ispunjene gnojem. Posle svega toga lezije se osuše i nastaju kraste, koje vremenom otpadnu.
Uglavnom se to ne dešava, ali ima pacijenata kod kojih se lezije mogu da svrbe i da budu bolne, mada ima i težih slučajeva koje mogu dovesti i do pojave ožiljaka.
Važno je imati na umu i to da je potrebno sprovesti laboratorijske testove, odnosno adekvatno testiranje i naravno izvršiti analizu krvi da bi sa sigurnošću bilo utvrđeno da li su u pitanju majmunske boginje.
Kako se prenose majmunske boginje?
Kontaktom sa zaraženim životinjama se mogu preneti majmunske boginje, ali isto tako se majmunske boginje prenose i prilikom kontakta sa zaraženim ljudima, odnosno sa površinama koje su kontaminirane. Kao glavni način prenosa sa životinja na ljude podrazumeva se direktan kontakt sa zaraženom životinjom, odnosno njenom krvlju, lezijama ili telesnim tečnostima. Dodatno rizik može da bude povećan usled lova na divljač ili konzumacije mesa koje nije na adekvatan način i dovoljno termički obrađeno.
Iako se može dogoditi, prenošenje majmunskih boginja pređu sa čoveka to ipak nije naročito često. Pa ipak, ako do toga dođe, obično je razlog direktan kontakt sa lezijama ili kapljični prenos tokom bliskog kontakta sa zaraženim, odnosno deljenje predmeta koji se smatraju kontaminiranim, kao što su recimo peškiri ili posteljina.
Treba imati na umu i to da virus koji izaziva majmunske boginje može od nekoliko sati, pa do nekoliko dana da živi na konkretnoj površini, što je dodatni faktor rizika.
Takođe se mogu prenositi i seksualnim kontaktom, ali treba imati na umu da iako su se u medijima pojavile informacije da su majmunske boginje bolest gej populacije, dokazano je da to nije istina, prosto zato što do prenosa može doći i tokom nezaštićenog odnosa sa ženama.
Vakcina za majmunske boginje
Iako postoji, vakcina za majmunske boginje nije dostupna široj populaciji. Njena efikasnost se procenjuje na 85% kada je u pitanju prevencija, s tim da se mora pomenuti da je zapravo u pitanju vakcina protiv velikih boginja, a koja je kao vakciba druge generacije počev od 2019. godine zvanično odobrena i sa ciljem prevencije ovog oboljenja.
Međutim, budući da je njena dostupnost ograničena, to se ona isključivo daje po preporuci stručnjaka i to onim licima koja su izložena izuzetno visokom riziku od zaraze majmunskim boginjama. Uglavnom se vakcina za majmunske boginje daje onim zdravstvenim radnicima koji su izloženi potencijalnoj infekciji, odnosno radnicima koji rade u laboratorijama i generalno onim ljudima koji se smatraju izloženim visokom riziku od dodira sa virusom koji izaziva majmunske boginje.