Šta je superćelijska oluja?

Podeli

Izuzetno snažna vrsta oluje, koja se često povezuje sa nekim od najintenzivnijih vremenskih uslova, uključujući jak tornado, oluje sa velikim gradom i snažne udare vetrova poznata je kao superćelijska oluja. Mogu se javiti na svim kontinentima.

supercelijska oluja
Pexels / Ralph W. labrecht

Najistaknutija karakteristika ovih oluja je prisustvo takozvanog mesociklona, odnosno velike rotirajuće mase vazduha unutar same oluje. Ova rotacija nastaje zbog različitosti u temperaturi, vlažnosti i brzini vetra na različitim visinskim nivoima, što stvara uslove za vertikalni vetar.

Iako su superćelijske oluje relativno redak fenomen, njihova pojava nosi veliki rizik. One se ne ponašaju kao tipične oluje koje mogu brzo nastati i nestati, već mogu trajati nekoliko sati i prouzrokovati znatnu materijalnu štetu, ali i značajno ugroziti živote ljudi.

Na globalnom nivou, superćelijske oluje se najčešće javljaju u regiji poznatoj kao Tornado Alley u Sjedinjenim Američkim Državama, ali mogu se pojaviti bilo gde na svetu gde atmosferski uslovi omogućavaju njihov nastanak.

Zašto se javljaju superćelijske oluje?

Superćelijske oluje nastaju usled specifičnih atmosferskih uslova. Potrebna je kombinacija visoke vlažnosti, velikih temperaturnih razlika između površine zemlje i gornjih slojeva atmosfere, kao i promena brzine i/ili pravca vetra sa visinom (pojava poznata kao vetar u smeru sata, odnosno wind shear).

Svi ti uslovi mogu stvoriti nestabilnu atmosferu u kojoj topli, vlažni vazduh brzo raste, formirajući kumulonimbus oblake. Ako postoji dovoljno jaka promena brzine ili pravca vetra sa visinom, ova uspinjuća vazdušna struja može početi da se rotira, formirajući mesociklon. Tako nastaje superćelijska oluja.

U pitanju je vrsta oluje koja se razlikuje od ostalih vrsta oluja po tome što njena rotacija omogućava da bude mnogo dugotrajnija i intenzivnija. Superćelijske oluje su odgovorne za većinu najjačih tornadoa, velikog grada i snažnih olujnih vetrova.

Osnovne karakteriske superćelijskih oluja

Budući da je u pitanju poseban tip atmosferskog sistema, to superćelijske oluje karakteriše posebna struktura, dugotrajnost i potencijal za stvaranje ekstremnih vremenskih uslova.

Jedna od najvažnijih karakteristika superćelijske oluje je prisustvo mesociklona, odnosno rotirajućeg stuba vazduha unutar oluje. Ova rotacija čini oluju superćelijskom.

Za razliku od drugih vrsta oluja koje mogu brzo proći, superćelijske oluje mogu trajati nekoliko sati, što im daje potencijal da prouzrokuju veću štetu.

Poznate su po tome što mogu prouzrokovati neke od najekstremnijih vremenskih uslova, uključujući velike tornada, jake oluje sa gradom i izuzetno jake vetrove. Superćelijske oluje su visoko organizovane, sa jasno definisanim strukturama koje se mogu prepoznati na radarskim slikama. Ove strukture uključuju mesociklon, zonu sa snažnom kišom i gradom, kao i ključaonicu (hook echo), koja se često povezuje s tornadima.

Mogu biti veoma velike, sa prečnikom koji se proteže desetinama do stotina kilometara. Formiranje superćelijske oluje zahteva specifične atmosferske uslove, uključujući visoku vlažnost, velike temperaturne razlike između površine zemlje i gornjih slojeva atmosfere, kao i promenu brzine i/ili pravca vetra sa visinom.

Uz sve navedeno, superćelijske oluje predstavljaju značajan rizik za ljude i imovinu. Njihov potencijal za stvaranje ekstremnih vremenskih uslova čini ih jednim od najopasnijih tipova atmosferskih sistema.

Najrazornije superćelijske oluje u Evropi i svetu

Iako su na evropskom tlu ređe, negu u Sjedinjenim Američkim Državama, ipak su zabeleženi neki razorni događaji ove vrste i na Starom kontinentu.

U holandskom gradu Hagu 2014. godine zbila se jedna od najpoznatijih superćelijskih oluja u Evropi. Jula meseca te godine oluja, koja je pogodila Hag, donela je grad veličine teniske lopte, prouzrokujući veliku štetu na zgradama i vozilima.

U junu 2008. godine, niz superćelijskih oluja prešao je preko centralne Evrope, uključujući Nemačku i Francusku. Ove oluje su proizvele intenzivna tornada i krupan grad, što je rezultiralo značajnom štetom.

Superćelijska oluja koja je u maju 2019. godine pogodila Pančevo u Srbiji, proizvela je snažan tornado i intenzivne padavine. Iako srećom nije bilo žrtava, oluja je prouzrokovala značajnu materijalnu štetu.

U julu 2020. godine, Ivrea u Italiji je pogođena superćelijskom olujom koja je donela ekstremne padavine i grad veličine jabuke. Šteta na infrastrukturi, poljoprivredi i vozilima bila je ogromna.

Posebno je važno napomenuti da superćelijske oluje u Evropi obično ne dostižu isti intenzitet kao one u SAD, uglavnom zbog razlika u geografskim karakteristikama terena i klimatskim uslovima. Međutim, one i dalje mogu prouzrokovati značajnu štetu i predstavljaju značajan rizik za stanovništvo.

Superćelijska oluja u gradu Moru u Oklahomi 2013. godine proizvela je EF5 tornado, najjači na Fujita skali, koji je poharao grad. Oluja je odnela 24 života, uništila ili oštetila hiljade zgrada, uključujući dve osnovne škole, i prouzrokovala milijarde dolara štete.

Samo nekoliko dana nakon Moore tornada, druga superćelijska oluja proizvela je najširi tornado ikada zabeležen. El Reno tornado je dostigao širinu od preko 4.2 kilometra. Iako nije bio toliko smrtonosan kao Moore tornado, ova oluja je poznata po svom izuzetnom obimu i intenzitetu.

Jedan od najsmrtonosnijih tornada u istoriji Sjedinjenih Američkih Država, pogodio je Džoplin u Misuriju 2011. godine.

Tokom onoga što je poznato kao Super Outbreak 1974. godine, superćelijska oluja je proizvela EF5 tornado koji je pogodio Xenia u Ohiju. Ovaj tornado je odneo 32 života i uništio veliki deo grada.

Svaka od ovih oluja pokazuje moć i razarajući potencijal superćelijskih oluja. Iako su ove oluje relativno retke, one su izuzetno opasne kada se pojave.

Zanimljivosti o superćelijskim olujama

  • Superćelijske oluje su najopasnija vrsta grmljavinskih oluja.
  • Odgovorne su za većinu najjačih tornada na svetu.
  • Mogu trajati nekoliko sati, dok obične grmljavinske oluje obično traju manje od sat vremena.
  • Nazivaju se superćelijske zbog njihove rotirajuće strukture, koja se zove mesociklon. Da bi se formirala superćelijska oluja, potrebna je kombinacija visoke vlažnosti, velikih temperaturnih razlika i specifičnih uslova vetra.
  • Mogu proizvesti ekstremno velik grad, često veći od veličine golf loptice.
  • Jedna superćelijska oluja može pokriti površinu od preko 100 kilometara u prečniku.
  • Zbog rotacije koja se dešava unutar superćelijske oluje, kiša i grad mogu pasti daleko od centra oluje.
  • Superćelijske oluje su vrlo vizuelno impresivne, sa jasno definisanim strukturama koje su vidljive golim okom.
  • Iako su superćelijske oluje česte u SAD, one se mogu javiti bilo gde u svetu gde su ispunjeni odgovarajući atmosferski uslovi.
  • Ove oluje su često odgovorne za downburst fenomene, kada snažni vetrovi brzo izbijaju iz oluje prema zemlji.
  • Uglavnom se detektuju kroz Doppler radar, koji može identifikovati rotaciju unutar oluje.
  • Superćelijske oluje mogu stvoriti takozvane wall clouds ili zidne oblake, koji su često preteča tornada.
  • Izuzetno su opasne za avijaciju zbog jakih vetrova, velikog grada i iznenadnih promena vazdušnih struja.
  • Najrazorniji tornado u istoriji, Tri-State Tornado iz 1925. godine, bio je proizvod superćelijske oluje.
  • Najširi tornado ikada zabeležen, El Reno tornado iz 2013. godine, takođe je proizvod superćelijske oluje.
  • Superćelijske oluje često stvaraju impresivne oblake poznate kao mammatus oblaci.
  • Pored tornada, superćelijske oluje takođe mogu stvarati mikroburstove, snažne, lokalizovane vetrove koji se sručuju prema zemlji.
  • Naučnici koriste računarske modele da bi bolje razumeli i predvideli superćelijske oluje.
  • Rotacija unutar superćelijske oluje može se kretati brzinom do 300 kilometara na sat.
  • Superćelijske oluje su sposobne da samostalno stvaraju vetrove koji premašuju brzinu od100 kilometara na sat, čak i bez tornada.
  • Mogu da proizvedu tornada na visinama do 3 kilometra.
  • Superćelijske oluje mogu da proizvode munje u razmacima manjim od sekunde.
  • Sposobne su da stvore veliki broj električnih pražnjenja.
  • Ponekad, superćelijske oluje stvaraju tornada koja mogu biti gotovo nevidljiva, jer nisu praćena kišom ili prašinom.
  • Izuzetno velike superćelijske oluje mogu da utiču na atmosferske uslove na stotine kilometara od svoje lokacije.
  • Mogu da pređu na desetine ili čak stotine kilometara pre nego što se raspadnu.
  • Naučnici još uvek ne razumeju potpuno kako se superćelijske oluje formiraju i kako precizno predvideti koje će proizvesti tornado.
  • Superćelijske oluje se često formiraju na granicama hladnih i toplih frontova.
  • Svaka superćelijska oluja ima jedinstvenu strukturu i oblik, što otežava preciznu prognozu.
  • Tornada formirana od superćelijskih oluja obično traju duže od tornada formiranih od običnih grmljavinskih oluja.
  • Superćelijske oluje mogu da proizvedu toliko kiše da dovedu do iznenadnih poplava.
  • Sposobne su da proizvedu vrlo velike količine grada, ponekad tolike da prekriju tlo kao sneg.
  • Na radaru, superćelijske oluje često imaju oblik ključaonice zbog rotacije unutar oluje.
  • Superćelijske oluje mogu da stvore shelf clouds – impresivne, niske oblake koji se često pojavljuju ispred oluje.
  • Neke superćelijske oluje su toliko intenzivne da mogu da stvore sopstvenu „mini atmosferu“.
  • Često se formiraju u kasno popodne, kada su temperature na površini zemlje najviše.
  • Poznate su po stvaranju gust front – snažne, brze linije vetrova koje mogu da izazovu veliku štetu.
  • Iako su superćelijske oluje najopasnije, one čine manje od 20% svih grmljavinskih oluja.
  • Naučnici koriste dronove da prouče superćelijske oluje izbliza.
  • Često proizvode prelepe svetlosne efekte, uključujući duge, aure i sun dogs.
  • Iako su tornada najpoznatija pretnja superćelijskih oluja, najčešći uzrok smrti su poplave izazvane intenzivnim kišama.
  • Superćelijske oluje mogu da pomognu u „čišćenju“ atmosfere, uklanjajući zagađivače i smanjujući globalno zagrevanje.
  • Mogu da proizvedu toliko električne energije da mogu da napajaju mali grad.
  • Često se formiraju u grupama, sa nekoliko oluja koje se odvijaju istovremeno.
  • Neki naučnici veruju da će klimatske promene dovesti do povećanja broja i intenziteta superćelijskih oluja.
  • Mada su superćelijske oluje opasne, one igraju ključnu ulogu u globalnom vremenskom sistemu, pomažući u prenosu toplote i vlage između različitih slojeva atmosfere.


Podeli

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *