Za nekoliko dana, Donald Tramp će se ponovo vratiti u Belu kuću, donoseći sa sobom kontroverzne planove koji će značajno uticati na međunarodne odnose i geopolitičku ravnotežu. Među prioritetima njegove administracije nalaze se ideje koje već izazivaju burne reakcije u globalnim krugovima – od pokušaja pripajanja Kanade i Grenlanda, pa sve do ambicioznog plana da Sjedinjene Američke Države preuzmu kontrolu nad Panamskim kanalom.
Panamski kanal nije samo pomorski prolaz koji povezuje Atlantski i Tihi okean, već jedan od glavnih ključeva svetske trgovine i simbol geopolitike 20. i 21. veka.
Svaka zemlja ili sila koja upravlja kanalom drži u rukama moć koja prevazilazi same granice Latinske Amerike. Kanal je bio u centru geopolitičkih previranja još od svoje izgradnje početkom prošlog veka, a njegov značaj se ne smanjuje ni u savremenom dobu.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste sve veće prisustvo Kine u Panami. Peking ne samo da je jedan od najvećih investitora u infrastrukturu Panamskog kanala, već je i duboko uključen u ekonomsku i političku dinamiku ove male srednjoameričke države. Donald Tramp, poznat po svojim otvorenim stavovima prema Kini, ovu situaciju vidi kao direktan izazov američkim interesima u regionu.
Gde se nalazi Panamski kanal?
Panamski kanal se nalazi u Panami, maloj srednjeameričkoj zemlji koja spaja Severnu i Južnu Ameriku. Ovaj veštački kanal dug 82 kilometra povezuje Atlantski i Tihi okean, omogućavajući brodovima da zaobiđu dug i opasan put oko Južne Amerike preko Magelanovog prolaza.
Kanal je završen 1914. godine i ubrzo je postao ključna tačka svetske trgovine, skraćujući pomorski put između istočne i zapadne obale SAD-a za gotovo 13.000 kilometara.
Prvobitno je Panamski kanal bio pod kontrolom Sjedinjenih Američkih Država. Nakon što su SAD podržale nezavisnost Paname od Kolumbije 1903. godine, osigurale su sebi pravo na izgradnju i dugoročnu upravu nad kanalom kroz ugovor koji je bio duboko nepopularan među Panamcima. Tek 1977. godine, posredstvom sporazuma između tadašnjeg predsednika SAD-a, Džimija Kartera i panamskog lidera, Omara Torihosa, dogovoreno je da se kontrola nad kanalom postupno preda Panami, što je konačno realizovano 1999. godine.
Danas, kanal je pod upravom Panamske vlasti za kanal (ACP – Autoridad del Canal de Panamá), koja je državna agencija. Međutim, brojni međunarodni akteri, uključujući Kinu, imaju indirektan uticaj kroz investicije i ugovore o upravljanju lukama koje okružuju kanal.
Zašto je bitna kontrola Panamskog kanala?
Panamski kanal je više od prolaza za brodove, jer je ključna infrastruktura za globalnu ekonomiju i vojnu strategiju. Oko 6% svetske trgovine prolazi kroz ovaj kanal, uključujući ogromne količine nafte, prirodnog gasa i industrijskih proizvoda. Za SAD, kontrola nad Panamskim kanalom nije samo pitanje ekonomije, već i bezbednosti, jer omogućava brzo premeštanje vojnih brodova između dva okeana u slučaju sukoba.
Osim ekonomskih prednosti, kontrola nad kanalom omogućava zemlji koja upravlja njime da utiče na svetske trgovinske tokove. Na primer, ako dođe do geopolitičkog konflikta, blokiranje ili usmeravanje prometa kroz kanal može se koristiti kao sredstvo pritiska na suparničke zemlje.
Takođe, značaj Panamskog kanala raste sa povećanjem trgovine između Azije i Latinske Amerike, što je region gde Kina sve više širi svoj uticaj. Veće kinesko prisustvo u Panami daje Pekingu stratešku prednost, što dodatno brine SAD. Kontrola kanala takođe ima simboličku vrednost, budući da šalje poruku o tome ko dominira na zapadnoj hemisferi.
Zašto Tramp misli da Kina kontroliše Panamski kanal?
Donald Tramp, poznat po svojoj skeptičnosti prema Kini i njenim globalnim ambicijama, veruje da Peking ima previše uticaja u Panami. Njegovi stavovi nisu bez osnova, pošto su kineske kompanije vrlo uključene u operacije u vezi sa Panamskim kanalom.
Primera radi, kineska kompanija Hutchison Whampoa upravlja lukama na ulazima u kanal, što je ključna tačka za kontrolu pomorskog prometa.
Peking koristi velike investicije u infrastrukturu Paname kako bi proširio svoj uticaj, što se vidi kroz brojne trgovinske i diplomatske sporazume između dve zemlje. Kineske banke su takođe ključni igrači u finansiranju proširenja kanala, što dodatno jača vezu između Paname i Kine.
U vremenu kada međunarodne tenzije rastu, pitanje kontrole nad Panamskim kanalom postaje simbol šireg sukoba za dominaciju u globalnom poretku. Kako će se situacija razvijati u narednim godinama, zavisiće ne samo od američke politike, već i od sposobnosti malih zemalja, poput Paname da balansiraju između velikih sila i očuvaju svoj suverenitet.